‘Mama i tata stalno se svađaju. Tuku me. Jedva čekam da počne škola…’
‘Zvala sam policiju i rekli su mu da me ne smije tući, a kad su otišli, pred djecom me izudarao šakama po trbuhu, prsima i glavi. Sada spava’, šapćući u telefonsku slušalicu ispričala je jedna žena koja je nazvala savjetovalište za žrtve nasilja.
Dok smo kod kuće, mama i tata se svaki dan svađaju i tuku. Jako su nervozni i onda tuku i mene. Nemam se kome požaliti i jedva čekam da počne škola jer se tamo osjećam sigurno”. Tim se riječima proteklih dana dvanaestogodišnjakinja obratila jednoj od službi koje pružaju pomoć djeci žrtvama nasilja.
Obratila im se i jedna majka dvoje djece: “I prije je bilo nasilja tu i tamo, ali otkad smo u izolaciji, počeo je sve više piti, a od alkohola postaje agresivan. Tada ga se bojim, a bojim se i da će se ta agresija okrenuti i na djecu”.
Život u izolaciji, kakav manje-više već mjesec dana u uvjetima pandemije COVID-19 svi živimo, i financijska nesigurnost uvjeti su pojačanog rizika za nasilje u obitelji, objašnjava psihologinja Senka Sekulić Rebić.
– Ti uvjeti generalno stvaraju nemogućnost da se nasilnika napusti. Specifična za ovu situaciju je i preporuka da jedna osoba iz obitelji odlazi u kupnju namirnica, a jedna od metoda nasilnika upravo je to da žrtvi ograniči pristup hrani i lijekovima, dakle i to je element rizika – opisuje psihologinja i u svom videoizlaganju na #spasime.
Dodaje i da su metode nasilnika vrlo perfidne, on u uvjetima izolacije može zadržavati informacije govoreći npr. da je situacija puno gora, a ako u obitelji postoji osoba kojoj treba specifična skrb, primjerice, osoba s invaliditetom ili bolesno dijete, postoji i rizik da će nasilnik spriječiti ostvarenje zdravstvene skrbi za tog člana obitelji. Budući da su ovih dana društvene mreže i internet glavno sredstvo komunikacije, moguće je i da će nasilnik pokušati spriječiti kontakt žrtve s prijateljima i obitelji. Moguće je i da će se nasilni partneri koji su bili u raskidu s partnericom pokušati vratiti u obitelj računajući na otežanu dostupnost resursa kao što su policija i centri za socijalnu skrb.
– Problem je što ne vidimo adekvatnu reakciju sustava na problem nasilja u obitelji u uvjetima pandemije COVID-19, nema sistemskog pristupa tom problemu, za razliku od temeljitog sistemskog pristupa samoj pandemiji, čemu svjedočimo. Kod nas se obiteljsko nasilje trivijalizira i inače, a sada pogotovo na način: “Pa svi su malo nervozni” – ustvrdila je psihologinja.
Međutim, rodno uvjetovano i obiteljsko nasilje ne dolazi uvijek u jasnim oblicima kao što su batine. To je podmuklo i perfidno nasilje. Rast napetosti u nasilniku će izazvati reakcije u kojima će početi tiho provocirati, prigovarati npr. zbog bučne djece koja su stalno u kući, nakon čega nasilje može poprimiti oblik ponižavanja, otvorenog vrijeđanja, verbalne, psihičke i fizičke agresije. U nekima od tih situacija osobi koja trpi nasilje nije jasno kako i na što da reagira.
Na problem obiteljskog nasilja u ponedjeljak je upozorio i papa, a talijanska je vlada za prevenciju izdvojila 30 milijuna eura. Tamošnja ministrica obitelji Elena Bonetti najavila je i nacionalnu kampanju za poticanje žrtava da nazovu zeleni broj kao i za širenje funkcionalnosti aplikacije YouPol za automatsko lociranje prijava obiteljskog nasilja.
Nedavno je i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres upozorio na dramatično povećanje poziva žena koje traže pomoć i apelirao na svjetske vlade da uspostave punktove za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja na mjestima koja su u ovim uvjetima često jedina dostupna – trgovinama i ljekarnama.
U izolaciji je znatno povećano vrijeme provedeno ispred ekrana (koje i inače iznosi predugih sedam i pol sati) pa je to i veći rizik za nasilje preko interneta (cyberbullying). Raste i rizik od tzv. sextinga – primanja i slanja seksualnih poruka, kojem je potkraj 2019., prema istraživanju Poliklinike, bilo izloženo 60 posto đaka prvih i trećih razreda srednje škole. U 2015. ih je “sekstalo” 40 posto.
Izvor: vecernji.hr
