Vezan je za stub, isprebijan i prinuđen da sluša kako mu siluju ženu. Nije smio ni da pomisli šta rade kćerkama

Bio je to zločin koji je šokirao Ameriku. Jedne tople ljetnje noći 2007. Džoanu Hok Peti (48) i njene dvije kćerke Mikaelu (11) i Hejli (17) brutalno su ubili lopovi Džošua Komisarjevski i Stiven Hejs.

Majku su silovali i zadavili, a ćerke spalili, nakon što se jedan od zločinaca seksualno iživljavaju na mlađoj devojčici. Jedini član porodice koji je preživjeo bio je Mikaelin otac, dr Vilijam Peti.

U knjizi “Ubistvo, prepuklo srce i izdržljivost čovjeka u jednom gradu u Americi” Rajana D’Agostina, danas 58-godišnji doktor Peti otkriva detalje o onome što se dogodilo te kobne noći.

Pogledajte kako je počela i završila njegova priča u priloženom videu (Kratka verzija):

Peti se probudio vezan na kauču u dnevnoj sobi i ugledao dvojicu nepoznatih muškaraca. Jedan je u ruci držao pištolj kalibra devet milimetara, a drugi okrvavljenu bejzbol palicu, kojom ga je prethodno izudarao po glavi. Petiju su ruke i noge bile čvrsto vezane plastičnim trakama koje su mu se usjecale u kožu. Peti je zaključio da su provalili u kuću oko dva-tri sata ujutro i da je oko dva sata bio bez svjesti.

Glava mu je pucala, a krv mu je curila preko očiju. Imao je utisak da će osljepeti i onesvijestiti se. Pitali su ga gde mu je sef, ali porodica nije imala sef.

Poslije toga su ga odveli u podrum, gdje su mu prvo vezali ruke na leđima, a zatim su ga konopcem za veš vezali za stub i prebacili mu ćebe preko glave. Popeli su se gore i počeli da pretražuju fioke i ormane u potrazi za novcem. U Vilijamom novčaniku nije bilo novca, samo fotografije njegove supruge Dženifer i ćerki Hejli i Mikaele. Nastavili su da preturaju po stanu, da bi na kraju pronašli štednu knjižicu na kojoj je bilo 30.000 dolara. Tada su promijenili plan.

Jedan od njih će kasnije odvesti Dženifer u banku i tražiti da podigne 15.000 dolara, dok će drugi ostati u kući u Češiru (Konektikat).

Peti, koji je bio vezan u podrumu nije imao pojma šta se događa.

“Imao je ojsećaj da mu je tijelo nepodnošljivo teško i da mu mozak bludi između polusna, očaja, straha, promišljanja, bola i besvijesnosti”, piše D’Agostino u knjizi.

Nekoliko sati kasnije, čuo je suprugu kako govori provalnicima da mora da uzme čekovnu knjižicu prije nego što ode u banku. Poslije toga je čuo kako zove njegovu ordinaciju da javi da je bolestan i da neće doći na posao. Zatim je iz dnevne sobe začuo ritmičnu lupnjavu.

“Ne može da podnese pomisao da čuje kako siluju njegovu suprugu na podu”, piše D’Agostino. “Ne smije ni da pomisli šta se desilo s njegove dvije kćerke, lijepom Mihaelom i Hejli.”

Peti je shvatio je da mora da dovede pomoć. Toliko je jako trljao zglobovima o šipku da su trake pukle. Odvezao je konopac kojim su ga vezali za šipku, ali nije mogao da oslobodi gležnjeve. Nekako je dobauljao do stepenica koje su vodile do zadnjih vrata i popeo se koristeći šake i laktove.

Pošto nije mogao da ustane, kotrljao se do komšijske kuće, 15 metara dalje.

“Dejv, koji mu je 18 godina bio komšija, pogledao je u Bila, prebijenog, mokrog do gole kože, kako leži na prilazu njegovoj kući, obliven krvlju”, piše D’Agostino.

Za to vrijeme, u Vilijamovoj kući se i dalje događao užas.

Pošto je silovao Vilijamovu suprugu, Hejz ju je zadavio sopstvenim rukama. Dvije djevojčice su vezali za krevet i žive spalili.

Na suđenju se saznalo da je Komisarjevski seksualno napao 11-godišnju Mikaelu. On je kasnije priznao da je oralno silovao djevojčicu i ejakulirao na nju.

Policija je na suđenju saslušavana zbog spore intervencije, budući da je Džejn rekla blagajnici u banci da podiže novac da bi spasla porodicu. Policija, međutim, zbog protokola nije smjela da interveniše prije nego što je ugledala osumnjičenog kako bježi iz njihove kuće. Zločinci su pobjegli Džejninim kolima i na kraju su udarili u dva parkirana policijska automobila koja su blokirala put. Tada su i uhapšeni.

Osuđeni su za silovanje i ubistvo, a oktobra 2011. izrečena im je smrtna kazna. Prošlog mjeseca, kazna je preinačena u doživotnu robiju nakon što je Konektikat ukinuo smrnu kaznu.

Dr Peti je osudio ovu odluku, rekavši da je Vrhovni sud u Konektikatu “prekoračio ovlašćenja” i zanemario “emocionalni uticaj” na žrtve i njihove porodice.

Posle tragedije, Peti je otišao kod svojih roditelja, gde je sate provodio u krevetu.

“Nije želeo da vidi ljude. Nije imao šta da im kaže. Plakao je satima, danonoćno su ga progonili košmari”, piše D’Agostino. Ljudi su mu donosili hranu, slali novac, jer je pored porodice, izgubio i kuću i sve što je imao. Primio je 2.500 pisama i donacije iz cijelog svijeta.

Poslije suđenja, Peti je napustio zamračenu spavaću sobu i odgovorio je na sva pisma koja su mu ljudi slali. Novac koji je dobio uložio je u osnivanje fondacije “Porodica Peti” koja pomaže tamo gde je potrebno.

Uprkos svemu, dr Peti kaže da nikada nije prebrodio tugu zbog smrti porodice. Nikada neće biti potpuno slobodan, ali će živjeti.

Izvor: blic.rs