Sa dvanaest metara visoke stene koja se nalazi u blizini Bele Palanke već 40 godina štrči jedna kuća. Put do nje nije jednostavan, dijelom se ide asfaltnim putem, delom makadamom dok se ne dođe do velike strmine – onda ne postoji drugi način osim pješice.

kuca-srbin-1

Kuću u stijeni sagradio je Miroslav Pavlović iz obližnjeg sela kada je imao 25 godina. „To je bilo ostvarenje dječačkog sna, jer sam kao dijete obožavao da dolazim na ovu stijenu sa koje se vide i Divljana i Divljansko jezero i ljepote Suve planine. Predivna panorama“, kaže Miroslav za DW i dodaje: „Ovdje sam jedno s prirodom.“

kuca-srbin-2

Miroslav i danas uživa u posmatranju okolnih brda i jezera, jednako kao u vrijeme kad je bio dečak. Prisjeća se ogromnog napora da se kuća izgradi.

„Najteži dio posla je bio da se sav materijal iznese do stene. Nekad je i po petnaest ljudi na leđima u džakovima nosilo beton do gore koji smo miješali u miješalici u selu, a od sela dovozila zaprežna kola. To je bilo ludo“, priča kroz smijeh.

Loading...

KROV KUĆE PRIČVRŠĆEN ZA STIJENU

Trebale su mu tri, četiri godine da napravi fascinantnu kuću koju okružuje visoka stijena. Pod je na osam metara visine, a ploča iznad plafona naleže na gornji dio stijene visoke dvanaest metara. U njoj je nekada živio, a veći dio vremena je koristi kao vikendicu. Miroslav živi u Beloj palanci koja je udaljena od ovog mjesta tek desetak kilometara, ali na stijenu dolazi kad god može.

kuca-srbin-3

Sam napravio mješalicu

Još od kako je gradio svoju kuću, Miroslav se bavi građevinom iako nije školovan za to. Ipak, samouki talentovani građevinac ima dosta posla, traže ga u Palanci, ali i u okolnim mjestima, pa često putuje. Da bi mogao da radi i tamo gdje nema struje, kao što je slučaj kod njega, napravio je i mješalicu na ručni pogon koja, kako kaže, radi jednako brzo kao električna.

Iako je stalno okružen ljudima, Miroslav je usamljenik i ovo mjesto je jedino u kojem uživa.

„Vidim ljude, ali ih ne razumijem. Ja sam čovjek prirode. U stvari vidim samo prirodu, ona me jedino zanima. I to građevinarstvo pokušavam da stopim s prirodom jer njoj se moramo prilagođavati. Priroda je uslovila i izgled moje kuće.“

Loading...

„Kuća je morala imati lijep raspored da bi bilo prijatno u njoj, ali je morala biti i sunčana. Izvodio sam stvari koje niko ne može da shvati, dovodio sam svjetlo iz raznih uglova preko krova da svaki dio kuće bude osvjetljen“, objašnjava on i dodaje da kad god dođe, uvijek uradi neki bitan posao. Sada sređuje stazu do kuće kako bi do nje mogao i traktorom.

kuca-srbin-4

U posjetu mu često dolaze lćerka Božica i četvorogodišnja unuka Eva. I Božica slobodno vrijeme obožava da provodi u ovoj kući, da se skloni od gužve. Za kuću je veže djetinjstvo koje je provodila ovdje, a sjeća se da u vrijeme kada je bila uzrasta kao njena kćerka nije ni smjela da izađe na terasu jer se plašila provalije nad kojom kuća stoji.

Malena kuća u stijeni ima jednu prostoriju od osam kvadratnih metara. U njoj se nalaze sto, tri stolice, police i viseći kuhinjski element sa osnovnim potrepštinama. Ogledalo visi sa jednog od tri drvena zida u kući, a sa četvrtog betonskog rasklapa se krevet za spavanje. Za Miroslava je to i više nego dovoljno.

kuca-srbin-5

Sjeća se da, kad je ovaj poduhvat započeo, nije imao odobravanje niti porodice, niti okoline, ali kako je vrijeme odmicalo, to se menjalo. Priroda je za njega, kako stalno ističe, jedino u šta se razumije pa mu je ova kuća jedino utočište. Iz daljine se ne vidi, već tek sa nekoliko mjesta sa brda, a sam pogled i na kuću i iz kuće oduzima dah.

Izvor: dw