Išao jednom stari mudrac putem, posmatrao prirodu i uživao u jarkim proljetnim bojama. Najednom ugleda muškarca koji je nosio na leđima neki težak tovar. Vidjelo se kako mu pod teretom podrhtavaju noge.

porodica

– Zašto sam sebe osuđuješ na tako težak rad i stradanje? – pitao je starac.

– Mučim se da bi moja djeca i unuci bili srećni – odgovori onaj nesrećnik. – Moj pradjeda je sebe osudio na težak život i rad za dobro mog djede, djeda za dobro mog oca, otac zbog mene, a ja ću se pomučiti zbog sreće svoje djece.

– Da li je neko u vašoj porodici bio srećan? – zapitao je mudri sagovornik.

Loading...

– Do sada nije, ali računam da će moja djeca i unuci biti srećni! – uzviknuo je sanjalački muškarac.

– Nažalost, nepismen čovjek ne može naučiti da čita, kao što krtica ne odgaja orla! – uzdahnuo je stari mudrac.

– Najprije moraš naučiti da ti sam budeš srećan, i tek onda ćeš moći svoju djecu naučiti da budu srećna. To će im biti najdragocijeniji poklon od tebe,

Izvor: detinjarije