Flaširana voda je zdrava voda – ili bi bar firme koje se bave njenom proizvodnjom htjele da tako vjerujemo. Dovoljno je da pogledate neku od reklama koja ih promoviše pa će vam biti jasno o čemu pričamo. U stvarnosti, flaširana voda je samo voda. Ipak, ta činjenica ne sprečava ljude da je i dalje kupuju. Godišnji profit od prodaje flaširane vode u svijetu iznosi između 75 i 100 milijardi dolara, a tržište se širi sa nevjerovatnom stopom rasta od 7% na godišnjem nivou.

flasa-vode-pixabay

Flaširana voda je ogroman biznis, ali ona ima i negativne strane: ulaganjem u firme koje se bave njenom proizvodnjom, skreće se pažnja sa javnih dobara, odnosno održavanja vodovodnih sistema u datoj zemlji. Donosimo vam četiri razloga zbog kojih ne bi trebali da je koristite.

Flaširana voda nije zdravija od vode iz slavine

Iako su vodovodni sistemi zastarjeli i u njih se ne ulaže onoliko koliko bi to bilo poželjno, ne postoje nikakvi empirijski dokazi da je flaširana voda zdravija od vode iz slavine. Štaviše, pojedine flaširane vode su slabijeg kvaliteta.

Flaširana voda znači smeće

Flaširana voda “proizvede” 1.5 miliona tona plastičnog otpada godišnje. Plastika od koje se prave boce je visokog kvaliteta te je za njenu razgradnju potrebno više stotina godina, a oko 80% ovih boca završi negdje u prirodi. Koliko nam je poznato, u našoj zemlji ne postoji centar za reciklažu, tako da, ako želite da naše rijeke budu čiste – prvi korak koji ćete poduzeti jeste da ne pijete flaširanu vodu!

Flaširana voda znači manje pažnje na javne sisteme

Što se otvara više firmi za proizvodnju i flaširanje vode, to se manje pažnje posvećuje javnim vodovodnim sistemima. Ipak, svaka roba ima svog kupca – sve je češća pojava da ljudi kupuju flaširanu vodu (ne vole ukus vode sa slavine ili sumnjaju u njenu zdravstvenu ispravnost), a što imate manje korisnika javnih sistema to će se manje i ulagati u iste. Da li je to ono što želimo?

Korporatizacija vode

Širom svijeta se dešava rapidna privatizacija javnih vodovodnih sistema, a njeni rezultati imaju ogroman učinak na lokalne ekonomije. Voda se naziva i “plavo zlato” dvadeset i prvog vijeka. Zahvaljujući povećanju stanovništva i brzoj urbanizaciji, promjeni klimatskih uslova i zagađenju, pitka voda postaje najdragocjeniji resurs čovječanstva. Multinacionalne korporacije su to već odavno shvatile te kupuju, gdje god mogu, podzemne izvore i prava na distribuciju vode, a industrijska proizvodnja flaširane vode je važna komponenta u njihovim pokušajima da unovče ono što mnogi stvaraju osnovnim ljudskim pravom: pristup jeftinoj i zdravstveno ispravnoj vodi.

Izvor: minimagazin