NEVJEROVATNA PRIČA ELDARA NURKOVIĆA: Pred samu smrt oca, isplivala je najveća porodična TAJNA…
Rožajac Eldar Nurković, danas stanovnik Sarajeva, podijelio je sa javnošću svoju neobičnu priču o potrazi za sestrom koju je upoznao nakon 28 godina.
Otac mu je bio profesor na ekonomskom fakultetu, a majka doktor medicine.
«Imao sam potencijalno dobru genetsku strukturu, i svijetlu budućnost. No, kako to obično biva, prevrtljiva sudbina je umiješala svoje duge prste i zakomplikovala stvari», on smatra.
«Otac u svom najplodonosnijem dijelu života obolijeva od, kasnije će se ispostaviti, neizlječive bolesti koja će ga odvojiti od nas. Malo ga se sjećam uopšte. Više kroz naracije mnogobrojnih ljudi, kao čovjeka koji je iz surovih sandžačkih vrleti, sa hladnog i nepristupačnog sjevera Crne Gore, sa obronaka Hajle došao u veliki grad i tu izgradio veliku i uspješnu karijeru.
OTAC ĆERIM. Usput je pomogao brojnim sugrađanima, upisao stotine djece i studenata na fakultete u Prištini, jer je i sam na jednom bio uvaženi profesor i iskoristio svoj uticaj i moć za obrazovanje brojnih ljudi. Tu je kupio svoju besmrtnost», tvrdi Eldar, čiji je otac imao najveći ispraćaj otkad je Rožaja i komemoraciju koje se ne bi postidjeli ni pojedini državnici.
«Imao je naizgled savršen život i karijeru, bio je nevjerovatan filantrop, pomagao je ljudima ali nešto je moralo, kao po starom dobrom balkanskom običaju da krene po zlu. Nije pošteno ni osjetio svoje tridesete godine a bio je već bolestan od karcinoma nazalnih sinusa koji će kasnije metastazirati», prisjetio je Eldar.
Njegov otac Ćerim je prije braka sa njegovom majkom dugo bio u vezi sa ženom druge vjere koju njeni roditelji nisu podržavali. Čak su joj zaprijetili da će je se odreći ukoliko se uda za Ćerima.
ZABRANJENA LJUBAV. «To je bila zabranjena ljubav. Po onome što znam, negdje skoro pred samu njegovu smrt, dok je bio uveliko u braku s mojom majkom, pojavila se ta žena, doznavši za njegovo veoma teško stanje, i dovela moju sestru rekavši da ne traži ništa i da samo želi da mu kaže da on ima još jedno dijete prije nego napusti ovaj svet», kazao je Eldar.
«Sa 18 godina doznajem od mame da imam polusestru i njeno ime i prezime i da ako želim mogu da je tražim. A želio sam i počeo sam da je tražim. Od nekih ljudi koji su bili bliski s mojim ocem doznao sam da je živjela u Mostaru.
Kada sam napokon došao do adrese doznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. Opet sam se nalazio na samom početku…
Sve te godine sam razmišljao kako bi bilo dobro da je nađem, da je imam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka», izjavio je Eldar.
POTRAGA ZA SESTROM. Postojala je mogućnost da se njegova sestra Milena udala i promijenila prezime što bi potragu učinilo gotovo nemogućom.
«Mislio sam i osjećao sam da ako valjda zna da ja postojim negdje na ovom svijetu da bi mi se sigurno javila nekako. Onda je došlo vrijeme društvenih mreža i tri godine traženja preko Fejsbuka. U jednom trenutku je njeno ime dalo pet rezultata. Poslao sam svima istu poruku koja je imala krajnje neobičan sadržaj `Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat`…
Zamislite, naravno, reakciju tamo neke Milene Đ. iz sela pored Kikinde koja je pročitala tu poruku…
Dobijao sam negativne odgovore, jedan za drugim. Sestra mi je zadnja odgovorila», prisjeća se Eldar.
Sve što je znala o svom ocu je da se prezivao Nurković. Zvala je mamu da vidi poruku koju je dobila.
«Njena mama je odmah počela da plače i pobjegla u WC gdje se zaključala. Moja sestra je lupala na vrata tražeći histerično odgovor na pitanje i hiljade upitnika iznad glave. Pogotovo zbog činjenice da je cijeli život htjela da ima brata i maštala o tome, moleći mamu da joj ga rodi… Njena mama je, nažalost, odlučila unaprijed da mi ne treba da se poznajemo, jer ja kao dijete iz regularnog braka i druge jvere ne bih nikad prihvatio za sestru Srpkinju Milenu, mislila je, valjda. E pa dobro se preračunala», izjavio je Eldar koji smatra da niko i ništa ne može popuniti vrijeme koje su Milena i on izgubili maštajući jedno o drugom.
«Ubrzo nakon te poruke, Milena je došla kod mene u Sarajevo i nismo se odvajali sedam dana… Čudan osjećaj, ne poznaješ svoju krv, a njen genetski kod te privlači kao nikad i ništa do tada… Ko je smio sebi dati za pravo da nam `ukrade` sve te godine i snove iza nas?… Ostalo je istorija. I te kako smo se prihvatili i samo nam je krivo što toliko vremena nismo imali pravo jedno na drugo i što nismo imali jedno drugo. To nam više niko ne može oduzeti», navodi Eldar, koji je nedavno postao i ponosni ujak malog Konstantina.
Za trivijalne razloge zbog kojih je skoro tri decenije živio bez sestre, a koja mu je danas jedna od najvažnijih osoba tokom svakog dana ima samo jedan komentar.
«Život je isuviše kratak da ga ne bismo živjeli punim plućima»
Izvor: doznajemo.com
