Momku u beogradskoj pekari odbili prodati pitu za izbjeglice, a on se dosjetio nečega drugog

Džeparac većina ga tinejdžera obično potroši na odjeću, mobitel, izlaske i putovanja, većina, no ne i 19-godišnji Matija Franklin, Beograđanin rođen u Londonu koji je svoj džeparac investirao u humanost.

Od svog studentskog džeparca Matija je kupio pite za izbjegličke porodice koje borave u jednom beogradskom parku. Kada je njegova baka, koja živi u Londonu, čula šta je njen unuk napravio to ju je toliko ganulo da mu je odlučila svakog dana poslati novac da bi mogao nastaviti svoju humanu akciju koja traje već deset dana. Prije nego što i sam doručkuje, Matija odlazi do obližnje pekare gdje svako jutro kupi po 100 pita sa sirom. Potom ih, s radošću, podijeli porodicama koje su u njegov grad pristigle iz Sirije te hladne noći provode na otvorenom, spavajući na zemlji.

Matija je do sada već podijelio preko hiljadu pita i sve je teklo glatko do prije neki dan kada ga je u jednoj pekari dočekalo neugodno iznenađenje.

“U pekari u kojoj inače kupujem tog jutra nije bilo dovoljno pita i pereca, pa sam otišao do druge pekare, no kada je prodavačica čula o kolikim se količinama radi rekla mi je ‘E, ne može’ i zatražila da izađem van”, priča Matija za Index.

“Stara izreka ‘ako nema hljeba, jedite kolače’ inspirisala me da kada nema pita, ljude nahranim kolačima. Kupio sam par tepsija najfinijih kolača, onih s čokoladom i šlagom, jer jednostavno nisam htio taj dan pamtiti po negativnom incidentu, želio sam pamtiti sretnu djecu koja jedu kolače u parku”, kaže 19-godišnji Matija, mladić koji studira psihologiju na Cambridgeu.

Reći ćete sada, “lako je njemu kad ima novca”, no činjenica je da ima još mnogo onih koji imaju, no među njima je jako malo takvih koji, to što imaju, dijele s drugima.

Lako zaboraviti na tragične posljedice ratova, posebno kad su na drugom kontinentu

Kao lokalni koordinator novog svjetskog studentskog aktivističkog pokreta, Students For Liberty, Matija je prošle godine aktivno sudjelovao i u realizacije Belgijske regionalne konferencije te je osnovao Cambridge Students For Liberty.

“Organizacija Students For Liberty generalno se bavi promovisanjem slobode kao centra ideologije, a takva poruka je vrlo relevantna u ovoj geopolitičkoj situaciji. Na našim se sjevernim granicama grade ogromni zidovi, što je po meni krajnje nehuman akt koji direktno ugrožava ljudsku slobodu. Trenutno se odigrava važan istorijski događaj u kom se mi, kao ljudi, moramo osloboditi naših nacionalnih nagona. Svi smo ljudi, trebamo se držati zajedno te pomagati onima kojima je pomoć sada potrebna, ne zaboravljajući da smo se, ne tako davno, svi kao vrsta borili za opstanak”, kaže Matija koji svoju akciju namjerava nastaviti i dalje, sve dok mu ne počnu predavanja na fakultetu.

“Sve je počelo sa sto pita, no kada su mi baka, roditelji i ostali članovi familije odlučili osigurati novac, proširio sam popis za kupovinu te u pekari sada kupujem i lepinje, perece, peciva, a u samoposluzi sredstva za higijenu, čokoladice za djecu, flastere… uskoro će zima te će tim ljudima koji borave vani biti prijeko potrebna topla odjeća i obuća. Stoga sada redovno odlazim i na pijacu gdje se prodaje polovna odjeća te tamo kupujem stare dukserice i cipele. Kada odem u Englesku, ovo što sam započeo, nastavit će moja sestra Nastasija koja je, kad god nije imala obaveze u školi, zajedno sa mnom dijelila hranu. Jučer mi se pridružio i moj mlađi brat koji je svojim vršnjacima dijelio čokoladice”, priča Matija za Index.

Sve ih je dirnuo: Evo što je Matijin kum napisao na Facebooku

“U Varšavi, Pragu i Bratislavi hiljade anti-imigrantskih demonstranata uzvikuje parole ‘Islam je smrt Evrope!’ Sedam dana prije toga, u Vatikanu, Papa Chico je vjernike, te implicitno istočnoevropske katolike, zamolio da svaka župa primi po izbjegličku porodicu. Već deveto jutro zaredom, u parkićima pored beogradske štajge operiše moj prijatelj Matkec kojega poznajem od rođenja (njegovog, ne svog).

On dijeli pomoć izbjeglicama od novca koji mu je u tu svrhu dala njegova baka, ista ona koja je nama nekolicini, onomad, pomogla da dostojanstvenije preživimo imigrantske dane u Londonu. Matkec kupi pite, pa krene redom dijeliti dok ne potroši (samo sir i zelje, strah ga je da u bureku osim mljevene hrskavice ima i svinjetine). Jutros, neka zla baba što radi u Skroz Dobroj Pekari u Picinom parku bez objašnjenja mu nije htjela prodati bureke za izbjeglice. “E, ne može!” rekla je ona.

“There’s no burek? Let them eat cakes” rekao je snalažljivi Matkec i problem riješio tako što je u obližnjoj slastičarni kupio veliki poslužavnik kolača, tipa bečki, s čokoladom i šlagom, i podijelio ih Sirijcima. Ipak, Matkec planira akciju nastaviti s pitom, ali od drugog opskrbljivača. S njim se i pogodio bolje za cijenu, dobio popust pa uzima više. Tvrdi da je pita idealna hrana za svrhu budući da kad ga pojedeš “ne jede ti se poslije ništa cijeli dan od one masti”, napisao je na svom Facebook profilu beogradski pisac Dejan Tiago Stanković, a njegov je status u samo par minuta prikupio preko stotinu likeova.

Izvor: index