Jednog dana me tata pitao šta je to Fejsbuk i zašto smo mi mladi toliko opsjednuti tim društvenim mrežama. Kada sam mu objasnila da Fejsbuk koristim da budem u kontaktu sa prijateljima, pitao me da li bi i on mogao da bude na ‘tom Fejsbuku’ i da pronađe neke svoje stare prijatelje. Naivno sam pomislila da nema ništa loše u tome, posebno kada je penzija na vidiku…

cura-fejs

Napravila sam tati profil na Fejsbuku, objašnjavajući mu detaljno kako šta funkcioniše i za šta služe različite opcije. Izgledalo je kao da sve razumije i bio je prilično uzbuđen novim opcijama koje mu je virtuelni svijet pružao. Čak je insistirao da uradimo fotosešn za profilnu sliku… Možda je trebalo to da shvatim kao znak…

U narednim danima telefon nije prestajao da mi zvoni… Kako zbog tate koji se još uvijek nije snalazio najbolje na svom profilu, tako i zbog sestre koja me uporno zvala da insistira da mu objasnim da za poruke ima Inbox, a ne nečiji zid, da ne mora da komentariše i lajkuje sve što neko objavi, da kada ljudi nešto objave ne pišu njemu lično već postavljaju na svoj zid itd.

Kao vječiti optimista, nisam dozvolila da me to pokoleba, bila sam odlučna da tati objasnim šta je šta i kako da pravilno koristi Fejsbuk, a da pri tom ne blamira sestru i mene. Izdržala sam i kada me tata zvao iz Crne Gore da uđem na njegov profil i odgovorim nekome jer, naravno, on ne može da pristupi svom nalogu ni sa jednog drugog kompjutera. Pobogu, pa šta sam ja očekivala? Da će ponijeti svoj nalog sa sobom na put?

Loading...

Slike izlazaka sa prijateljima više se nisu postavljale na moj profil jer bi tata ostavio komentar “a to ti radiš umjesto da učiš”… Postavljanje pjesama sam preskakala jer bi u komentarima tata stavljao snimke muzike za koju on smatra da je prikladnija, na primjer neko kolo… Citati svakako nisu dolazili u obzir jer bi se pokrenula čitava rasprava na temu “šta je pisac htio da kaže”…

Vremenom je tata savladao osnovne funkcije Fejsbuka i dok je on ređao nova prijateljstva, povećavao bazu fotografija i razmjenjivao stikere, citate i recepte, ja sam zbog njegovih ispada crvenela od stida pred prijateljima, sakrivala njegove komenare i tvrdila da ne znam šta se dogodilo sa njima, uklanjala tagove sa fotografija i sve manje boravila na Fejsbuku.

Taman kada sam pomislila da je tatu prošlo početno oduševljenje Fejsbukom i svime što ima veze sa njim, jednog dana me sestra pozvala u panici i rekla mi je da pogledam svoj profil. Kada sam se dokopala kompjutera, vidjela sam da nas je tata tagovao na nekoliko fotografija, moram reći nekih koje same nikada ne bismo objavile, i to uz komentar “naša dva mala anđela”.

Od tada moj tata i ja više nismo prijatelji na Fejsbuku.

Izvor: dnevno.rs