‘Čekaj me’ je jedna od najljepših ljubavnih poema ikada napisanih; ona je hronika jedne emocije, veće od života, i jednog neočekivanog čuda… Tako dirljivi i veličanstveni u svojoj jednostavnosti i dubini, nije teško pogoditi da se iza ovih stihova krije velika ruska duša.

ljubav-pjesma

Poemu potpisuje veliki rusni pisac i patriota Konstantin Simonov, koji je stihove zabilježio u jeku rata, siguran da se neće vratiti kući. Posvećena je čuvenoj ruskoj glumici Valentini Serovoj, koju je bezuslovno volio i o kojoj je godinama maštao.

Uvjeren da se neće vratiti u njen zagrljaj, Konstantin je svojoj izabranici skovao stihove, kazivajući joj da njegova ljubav ne poznaje vrijeme i da je veća čak i od smrti.

Priča je ipak imala srećan kraj – pjesnik je preživio ratni front, i sa ruskom ljepoticom uplovio je u bračne vode 1943. godine.

Loading...

Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživjeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svijetu.

Izvor: dnevno.rs