EVO ŠTA SE DOGAĐA SA DUŠOM POSLIJE SMRTI: Svjedočenje vatrogasca koji je iskusio smrt!
Prije nego što je shvatio, našao se kako gleda u svoje tijelo iznad zemlje. Tijelo je beživotno ležalo u rovu. Dok je bio van svog tijela, kaže da je bio u potpunosti u miru i nije osjećao nikakav bol.
Tokom proteklih nekoliko decenija, došlo je do mnoštva istraživanja iskustava bliskih smrti i šta to znači za naše duše. Jedan od najekstremnijih istraživača je Arvin Gibson, penzionisani nuklearni inženjer.
1996. godine on je intervjuisao vatrogasca po imeni Džejk koji je bio član “Hotšots” vatrogasnog tima. Ova posebna grupa vatrogasaca se poziva kada su u pitanju najopasniji šumski požari i konstantno rizikuju živote.
Prema Džejku, 1989. godine njegova ekipa radila je na strmoj planini kada je odjednom vetar promijenio smijer. Gomila drveća se u sekundi zapalila i desila se masovna eksplozija.
Grupa nije imala vremena da se pripremi i svako od njih je pao na zemlju. Kako je drveće eksplodiralo i vatra zahvatila površinu, kiseonik je praktično bio ususan iz vazduha.
Prije nego što je shvatio, našao se kako gleda u svoje tijelo iznad zemlje. Tijelo je beživotno ležalo u rovu. Dok je bio van svog tijela, kaže da je bio u potpunosti u miru i nije osjećao nikakav bol. Pogledao je oko sebe i video da neki od njegovih kolega takođe lebde iznad svojih tijela. Mogli su da se vide i međusobno komuniciraju jedni sa drugima.
Stvari su postale još nerealnije kada je primjetio da jednog od njegovih kolega koji je rođen sa defektom noge. “Pogledaj, Hoze, tvoje stopalo je normalno”, rekao je Džejk prijatelju. Kada je Hoze napustio svoje tijelo, njegova noga je bila izliječena.
Nakon ovog otkrića, Džejk je rekao da se pojavila jaka svjetlost.
“Svjetlost – fantastična svjetlost. Bila je blještavija nego kada sunce obasjava polje snijega. Nisam mogao da gledam i boljele su me oči.”
On je tada vidio da je njegov pradjeda stajao u svjetlu. On je bio Džejkov vodić kroz ovo iskustvo. Prema Džejku, on je sreo nekoliko rođaka i od preminulih je čuo svakakve interesantne stvari o životu i smrti.
U jednom trenutku, Džejk je rekao da se izjasnio da ne želi da se vrati u svoje tijelo. On to objašnjava ovako:
“Kada sam bio tamo, sve je bilo tako savršeno, i moj duh i moje tijelo…sve je bilo tako slobodno. Izgledalo je kao da je sve neograničeno. Kada sam se vratio, uvijek postoji nešto što te remeti, kao artritis ili upala mišića , ali ne i tamo. Vraćanje u svoje tijelo značilo bi da ću se osjećati tijesno, kao da me tijelo sputava. Na primer, kada sam igrao fudbal, nekoliko dana nakon utakmice uvijek sam bio ljut. Isto stvar se desila nakon mog povratka u fizičko tijelo. Bio sam povrijeđen i osjetio sam se ograničeno, bilo mi je jako teško da se naviknem.”
Kada se Džejk vratio u svoje tijelo, on je primjetio da su se neke metalne stvari od kolega istopile, a vatra je još uvijek bijesnila. Još neki članovi tima bili su živi i svi su se okupili na vrhu planine.
Nakon incidenta, dosta članova tima prijavili su slična iskustva bliska smrti. Džejk je bio zapanjen da čuje kako su neki doživjeli isto što i on. I oni su takođe, došli u kontakt sa preminulim članovima svojih porodica i dat im je izbor da se vrate u svoja tijela.
Izvor: kurir.rs
