Alisu Mahmutović, majku dječaka Mahira Rakovca, koji je počinio suicid skočivši s osmog sprata zgrade u sarajevskom naselju Dobrinja, zatekli smo u stanu dok joj je medicinsku pomoć ukazivala služba Hitne pomoći. Ponestalo joj je snage, iznemogla od tragedije koja ju je zadesila prije mjesec, blijeda, ležala je u sobi okružena medicinskim osobljem, a niz lice su joj tekle suze zbog boli za sinom jedincem koji se ubio zato što se nije mogao izboriti sa onim što mu se događalo.

mahir

Ubio se, kako majka i očuh navode, jer su ga kolege silovale oklagijom u prostorijama Međunarodne osnovne škole na Ilidži. Njegova majka stalno je pod sedativima, neprestano ponavlja: “Samo da mi je rekao…”

U sobi pored one u kojoj je ležala – tišina. To je Mahirova soba. U sobi nas je, umjesto Mahira, zatekla smrtovnica. Alisa nije imala snage da uđe s nama, da nas uvede u prostoriju gdje se s njim igrala, učila, boravila…

Mukla tišina. Sve je na svom mjestu, njegove stvari, knjige, odjeća… Pored računara za kojim je provodio mnogo vremena smrtovnica i Mahirova slika s majkom na kojoj se smije kao da je živ. Kinder čokolada koju mu je kupila još je na stolu. Gitara koju je svirao, Mahirove stvari, prazna stolica… Kao da ga još čekaju.

IZJAVA BIOLOŠKOG OCA. Potresena je izjavom Mahirovog biološkog oca Muhameda Rakovca da je kod njega u Tuzlu dječak dolazio s modricama po tijelu. Skupila je snage, obrisala suze, počela je mučnu priču, Mahirovu istinu. Kazala je da nije tačno da je Mahirov otac tražio obdukciju, nego da je istu noć kada se tragedija dogodila, to naložila tužiteljica Jasmina Iftić.

Loading...

– Tužiteljica mi je na licu mjesta rekla da mora po službenoj dužnosti narediti obdukciju. Dubravko i ja smo, naravno, na to pristali. S obzirom na to da ja nisam komunicirala s Mahirovim ocem, moj brat otišao je tu noć do njega i rekao mu šta se desilo. Voljela bih samo da ga pitate koliko je puta došao u Sarajevo da vidi gdje živimo. Da li je uopće znao gdje živimo, iako sam iz te kuće izašla i bez kašike. Voljela bih i da ga pitate da li je znao u koju mu školu sin ide i neka se zapita zašto ga Mahir u posljednje vrijeme nije zvao. Ne mogu da vjerujem da se ovako oglašava preko mrtvog sina – kaže Alisa.

mahir-2

Rekla je i da su ona i Dubravko o svemu progovorili isti dan kad su doznali šta se njihovom sinu desilo, na dan dženaze.

– Reakcije majke i očuha počele su tek kada je Mahirov prijatelj nakon dženaze, oko 16 ili 17 sati, počeo da krivi sebe za njegovu smrt, zato što meni nije rekao na vrijeme ono što su njih dvojica znali i kroz šta su prošli. Krivio je sebe jer mu je rekao da će se ubiti, a on to nikome nije rekao.

– Ispričao mi je tada da mu je Mahir to rekao ispred Filozofskog fakulteta 25.11. prošle godine, na Dan državnosti BiH. Taj dan smo, jer je bio praznik, svi porodično izašli u tržni centar da jedemo, a njih dvojica otišli su do Filozofskog fakulteta da donesu nešto Dubravku. Mahir je s njim bio blizak, povjeravali su se jedan drugome, rekao mu je i šta namjerava uraditi… – kaže Alisa.

STRAŠNE STVARI. Ispričala je i da su se Mahiru i njegovom drugu ove strašne stvari desile krajem 2014. i početkom 2015. godine.

Loading...

– Tačno je da smo mi Mahira ispisali iz te škole, jer smo vidjeli da je tamo nesretan. Sjećam se da mi je rekao: “Mama, ja ću izdržati još ovaj zadnji semestar, pa ću u novi razred u novu školu.” Kada sam ga ispisivala, jedna od profesorica rekla mi je da se on u to vrijeme, za taj semestar, nije htio ni sa kim družiti – ističe Alisa, dodajući da od dječaka koji su ga silovali nije imao mira ni u drugoj školi.

Na kraju je otkrila da se Mahir svega bojao, da se oko sebe okretao kao da je imao osjećaj da ga neko prati, ali da je na svako pitanje njoj govorio da je sve uredu…

ALIMENTACIJA. Dubravko Lovrenović samo je kazao da Mahirov otac posljednjih mjeseci nije plaćao alimentaciju, iako je po nalogu suda bio dužan.

– Alimentaciju koja je iznosila 250 KM njegov otac nije plaćao, a to ću dokazati izvodom iz banke – kazao je kratko Lovrenović.

Izvor: avaz.ba