Skrivena istina: Duga kosa je antena šestog čula!

Ova informacija o kosi je skrivena od javnosti još od Vijetnamskog rata. Naša kultura potiče ljude da vjeruju da je frizura stvar osobnog izbora, stvar mode i / ili praktičnosti i načini na koji ljudi nose njihovu kosu je jednostavno stvar kozmetike. U doba Vijetnamskog rata, međutim, pojavila se posve drugačija slika, ona koja je pažljivo zataškavana i skrivena od javnosti.

U ranim devedesetima, Sally [ime je promijenjeno kako bi zaštitili privatnost]je bila udata za licenciranog psihologa koji je radio u bolnici za ratne veterane. On je radio s vojnim veteranima koji boluju od PTSP-a, post-traumatskog stresnog poremećaja. Većina njih je služila u Vijetnamu.

Sally je rekla, “Sjećam se jasno večeri kad se moj muž vratio u naš stan noseći debeli službeni spis u rukama. Unutra su bile stotine stranica pojedinih studija naručenih od strane vlade. On je bio u šoku zbog sadržaja. Ono što je pročitao u tim dokumentima u potpunosti je promijenilo njegov život. Od tog trenutka je moj konzervativni, sredovječni muž pustio kosu i bradu i nikada ih više nije odrezao. Čak mu je i bolnica za veterane to dopustila i drugi vrlo konzervativni ljudi u osoblju su slijedili njegov primjer.

Dok sam čitala dokumente, saznala sam zašto. Čini se da su tijekom rata u Vijetnamu, specijalne snage u ratnom odjelu poslale prikrivene stručnjake da pročešljaju Indijanske rezervate kako bi pronašli talentirane izviđače, vitalne mladiće obučene za šuljanje po grubom terenu. Naročito su tražili ljude s izvanrednim, gotovo nadnaravnim sposobnostima praćenja. Prije nego što su pristupili, ti pomno odabrani ljudi su dokumentirani kao stručnjaci u praćenju i preživljavanju.

Uz uobičajeni poticaj dobro provjerenih slatkorječivih izraza koji se koriste za upis novih regruta, neke od tih indijanskih tragača su potom angažirali. Otkad su angažirani, nevjerojatna stvar dogodila. Svi talenti i vještine koje su posjedovali u rezervatu, činilo se da misteriozno nestaju, pošto novaci jedan za drugim nisu izvršili očekivano na terenu. Ozbiljni neuspjesi u izvedbi potakli su vladu da ugovori skupo testiranje tih novaka, i evo što su otkrili.

Na upit o svom neuspješnom izvršavanju očekivanog, stariji regruti su dosljedno odgovarali da kad su ošišani na vojnu frizuru, više nisu mogli ‘osjetiti’ neprijatelja, nisu mogli pristupiti ‘šestom čulu’, njihova ‘intuicija’ nije više bila pouzdana, nisu mogli “čitati” suptilne znakove, ni imati pristup suptilnim vanosjetilnim informacijama.

Zbog toga je institut za testiranje unovačio još Indijanaca tragača i pri tom im dopustio zadržati njihovu dugu kosu i izvršio testiranja u više područja. Potom bi uparili dvojicu muškaraca koji su zajedno dobili iste rezultate na svim testovima. Jednom čovjeku u paru bi dopustili zadržati dugu kosu, a drugi čovjek bi dobio vojničku frizuru. Tada bi obojica ponovila testove.

Neprestano je čovjek s dugom kosom i dalje je dobivao jako dobre rezultate,dok čovjek s kratkom kosom ne bi prošao testove u kojima je ranije imao visoke ocjene.

Evo tipičnog testa:

Novak spava u šumi. Naoružani ‘neprijatelj’ približava se usnulom čovjeku. Čovjek s dugom kosom probudi se iz sna zbog snažnog osjećaja opasnosti i udalji se puno prije nego što se neprijatelj nađe blizu, puno prije nego se bilo kakav zvuk neprijatelja koji se približava mogao čuti.

U drugoj verziji ovog testa, čovjek duge kose osjeća približavanje i nekako predosjeća da će neprijatelj izvršiti fizički napad. On slijedi svoje “šesto čulo” i ostaje miran, pretvarajući se da spava, ali brzo zgrabi napadača i ‘ubija’ ga dok ga napadač pokušava zadaviti. Tog istog čovjeka, nakon što je prošao ova i razna druga ispitivanja, su vojnički ošišali i konstantno je padao te testove, i mnoge druge testove koje je prethodno prošao. Dakle, dokument preporučuje da bi svi indijski tragači trebali biti oslobođeni vojne frizure. U stvari, preporuča se da tragači zadrže svoju dugu kosu.

Znanost stalno dolazi do sve više otkrića o čudesnim sposobnostima čovjeka i životinje kako bi opstali. Svaki dio tijela obavlja vrlo osjetljiv posao u preživljavanju i dobrobiti tijela kao cjeline. Svaki dio tijela postoji s razlogom.

Kosa je produžetak živčanog sustava, moglo bi se reći da je vanjski živac, vrsta visoko razvijenog “ticala” ili “antena” koja prenosi velike količine važnih informacija moždanog debla, limbičkog sustava i neokorteksa.

Ne samo da kosa kod ljudi, uključujući i dlake na licu u muškaraca, stvara informacijski put koji dopire do mozga, kosa i emitira energiju, elektromagnetsku energiju koju emitira mozak u vanjski okoliš. To je viđeno u Kirlianovoj fotografiji, kada je osoba fotografirana s dugom kosom, a zatim refotografirana nakon šišanja.

Kad je kosa odrezana, primanje, slanje i prijenos podataka iz okoline i u okolinu uvelike je otežano. Rezultat je otupljenje osjetila. Rezanje kose je faktor koji pridonosi nesvjesnosti uništavanja okoliša u lokalnim ekosustavima. To je također faktor koji pridonosi neosjetljivosti u odnosima svih vrsta. To pridonosi seksualnoj frustraciji.

U potrazi za rješenjima za nevolje u našem svijetu, možda je vrijeme da razmotrimo da su mnoge od naših temeljnih pretpostavki o stvarnosti pogrešne. Moguće da nas glavni dio rješenja gleda u oči svako jutro kada se vidimo u ogledalu. Priča o Samsonu i Dalili u Bibliji može nam mnogo toga reći između redaka. Kad je Delilah odrezala Samsonu kosu, nekad nepobjedivi Samson bio je poražen…

Izvor: atma.hr